Sindrom iritabilnog crijeva (eng. IBS – irritable bowel syndrome) je vrlo čest, kronični sindrom koji zahvaća probavni sustav. Simptomi su: grčevi u trbuhu, nadutost, učestali proljev i/ili višednevni zatvor. Smatra se da pogađa 20% ljudi i najčešće se javlja između 20. i 40. godine života. Od sindroma iritabilnog crijeva prosječno obolijeva dvostruko više žena nego muškaraca.
Bitno je naglasiti da osobe koje pate od navedenog sindroma nemaju veće šanse za obolijevanje od ulceroznog kolitisa, Crohnove bolesti ili raka debelog crijeva.
Međutim, kvaliteta života oboljelih je narušena i češće izbivaju s posla, iz škole ili hobija te se kod određenog postotka oboljelih javljaju i ostala stanja poput depresije i anksioznosti što dodatno narušava kvalitetu života.
Dosadašnja istraživanja nisu donijela zaključak o tome što je zapravo uzrok sindroma iritabilnog crijeva, no velika je pažnja usmjerena na povezanost visceralne (organske) preosjetljivosti i disfunkcije autonomnog živčanog sustava.
Podjela i uloga živčanog sustava
Živčani sustav se dijeli na dva dijela: središnji živčani sustav (mozak i kralježnična moždina) i periferni živčani sustav (mreža spinalnih i perifernih živaca).
Periferni živčani sustav se dijeli na somatski i autonomni živčani sustav.
Somatski živčani sustav je pod utjecajem naše volje, poput skeletnih mišića. On se sastoji od aferentnih (osjetilnih) i eferentnih (motoričkih) živaca.
Autonomni živčani sustav je sustav koji kontrolira procese u našem tijelu koji se odvijaju automatski i izvan su naše kontrole. On živčanim vlaknima inervira (šalje živčane impulse) unutarnje organe, krvne žile, mjehur, crijeva, jetru, bubrege, pluća, srce, žlijezde znojnice, slinovnice i probavne žlijezde…
Upravo se autonomni živčani sustav dijeli na dva dijela: simpatikus i parasimpatikus.
Djelovanje simpatikusa i parasimpatikusa u probavi
Simpatički živčani sustav aktivira reakciju borba ili bijeg tijekom prijetnje ili opažene opasnosti, a parasimpatički živčani sustav vraća tijelo u stanje smirenosti. Oba dijela autonomnog živčanog sustava rade u međusobnoj sprezi i potrebna su za homeostazu i zdravlje ljudskog tijela.
Razlika je u tome što simpatikus priprema tijelo na akciju (borbu ili bijeg) tako da se iz srži nadbubrežne žlijezde izlučuje adrenalin koji povećava puls i krvni tlak, jače se luči znoj i koža se naježi te se krv usmjerava u velike mišiće, srce i druge vitalne organe. Mišićni tonus raste, a pojačavaju se i osjetilo vida i sluha te se proces probave i apsorpcije hrane usporava što je iznimno važna činjenica kod sindroma iritabilnog crijeva.
U krv se također oslobađaju šećer, inzulin i masne kiseline opskrbljujući energijom svaki dio tijela. Nakon otpuštanja adrenalina aktivira se i drugi dio simpatikusa (osovina hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda) i počinje se izlučivati kortizol. Kada stresna situacija prođe (ili opasnost) kortizol se prestaje izlučivati i organizam se vraća u stanje parasimpatikusa.
Parasimpatički sustav odgovoran je za poticanje aktivnosti odmaranja i probave tijekom mirovanja tijela, posebno nakon jela, uključujući seksualno uzbuđenje te izlučivanje sline i suza. Snižavaju se otkucaji srca, krvni tlak, disanje je sporije i dublje. Povećan je dotok krvi u crijeva i ostale organe, čime se potiče rad crijeva. Tonus mišića se smanjuje. Njegovo djelovanje je komplementarno djelovanju simpatičkog živčanog sustava.
Svojim suprotnim djelovanjem ove dvije grane autonomnog živčanog sustava osiguravaju prikladnu reakciju organizma i prilagodbu na svaku okolnost.
Utjecaj stresa na tijelo
Jedan od najvećih čimbenika koji narušavaju odnos simpatikusa i parasimpatikusa je stres. Pritom se misli na dugotrajan, kontinuiran stres koji mijenja hormonalnu i kemijsku ravnotežu u tijelu. To se može objasniti kroz hipotalamično-hipofiznu-adrenalnu os.
Glavni elementi te osi su hipotalamus koji izlučuje kortikotropin-otpuštajući hormon (CRH), hipofiza koja luči adrenokortikotropin (ACTH) te kora nadbubrežne žlijezde koja izlučuje kortizol, hormon stresa.
Kortizol stvara brojne promjene u tijelu koje mu pomažu da se nosi sa stresom. Povećava se proizvodnja glukoze za opskrbu tijela energijom, modificira se metabolizam masti i proteina. Utječe na kardiovaskularni sustav, imunološki sustav, učenje i pamćenje. Povećane količine kortizola aktiviraju simpatički dio živčanog sustava.
Zdrav odgovor na stres karakterizira brz porast razine kortizola, praćen brzim padom s prestankom stresnog događaja. Međutim, kada je organizam opterećen kumulativnim stresom, teret kortizola se povećava. To rezultira trošenjem organizma od pretjerane izloženosti kataboličkim svojstvima glukokortikoida, stresnih peptida i protuupalnih citokina. Dolazi do opterećenja organizma i može utjecati na razvoj neuropsihijatrijskih i metaboličkih poremećaja. Tada su i mišići u stalnoj povećanoj napetosti što uzrokuje bolove u tijelu – najčešće u vratu, leđima, razvoj glavobolja i umora.
Manualne fizioterapijske tehnike
Jedinstvena i specifična terapija za liječenje sindroma iritabilnih crijeva ne postoji. Na početku je nužna promjena načina života i prehrane, a kasnije se mogu preporučiti određene farmakološke i druge metode liječenja.
Terapijske metode poput miofascijalne relaksacije i osteopatije mogu biti od velikog značaja za smanjenje i/ili izostanak simptoma iritabilnog crijeva. Djeluju na posve prirodan način, ugodne su i opuštajuće. Osnovni cilj je pronaći tenzije i blokade unutar mekotkivnih i koštanih struktura tijela te ih specifičnim tehnikama otpustiti kako bi se potaknula samoregulacija tijela.
Primjenjuju se tehnike za tretman crijeva i drugih organa kako bi se ciljano otpustilo meko tkivo, fascija i ligamenti koji ih okružuju. Time se utječe na smanjenje nadutosti, grčeva i bolova u trbuhu. Tretmanima se povećava cirkulacija krvi što omogućuje dotok hranjivih, nužnih tvari za optimalnu funkciju organa te se potiče odvod otpadnih, štetnih tvari staničnog metabolizma iz tog područja. Smanjuje se mišićna napetost, a jedna od prvih promjena je bolji i kvalitetniji san.
Individualan pristup
Manualnim tretmanima potiče se uravnoteženje živčanog sustava, balansiranje aktivnosti simpatikusa i parasimpatikusa te n. vagusa što je od velikog značaja kod ove problematike. Ostale preporuke za smanjenje simptoma sindroma iritabilnog crijeva su umjerena tjelesna aktivnost tri do pet puta tjedno te prakticiranje relaksacijskih tehnika poput dubokog abdominalnog disanja upravo zbog svog pozitivnog utjecaja na n. vagus.
Kod ovako složene problematike nužan je individualan pristup koji se zasniva na fizioterapijskom pregledu te će se prema Vašoj kliničkoj slici, anamnezi i posturalnom statusu, odrediti tijek terapije koju će provoditi, u suradnji s vama, specijalizirano educirani fizioterapeuti.
